Bayer Veterina AnimalHealth / Farmske životinje / Perad / Bolesti / Kokcidioza peradi

Kokcidioza peradi

Slika 1: Lokalizacija pojedinih vrsta Eimeria u crijevu

Kokcidioza je parazitarna bolest uzrokovana razvojem i umnažanjem kokcidija (Eimeria spp.) u crijevnom traktu.
Kokcidije su ubikvitarne; prisutne su gdje  god se uzgaja perad i njihovo preživljavanje je osigurano visokootpornim  invazivnim stadijem (oocista) koji može preživjeti nekoliko mjeseci u okolišu.

Bolest je posljedica prekida ravnoteže između parazita, nosioca i okoliša. Današnji pojačan intenzitet uzgoja naročito pogoduje pojavi kokcidioze. Unatoč higijenskim mjerama, profilaksi lijekovima i vakcinaciji, kokcidije ostaju glavni problem u uzgoju peradi.

Etiologija

Kokcidije su obligatni protozoarni paraziti (sporozoa) koji pripadaju koljenu Apicomplexa i karakterizira ih prisutnost apikalnog kompleksa kod slobodnih stadija (sporozoiti i merozoiti) koji invadiraju epitelne stanice. Eimeria spp. ima izravni razvojni ciklus (bez intermedijarnih nosioca), vrlo su specifične za nosioca i umnažaju se u određenim djelovima crijeva.

Trenutno je poznato 7 vrsta Eimerija kod peradi a razlikovati ih se može proučavanjem morfologije oocista i mjesta kolonizacije crijeva (slika 1) te prema izgledu lezija koje uzrokuje pojedina vrsta.

  • E.acervulina cijeli razvojni ciklus završava u duodenumu, ali može se proširiti na ileum kod jake invazije
  • E.tenella je pronađena gotovo isključivo u slijepim crijevima. Može se proširiti iza spoja sljepih crijeva kod jake invazije
  • E.necatrix prolazi shizogoniju u jejunumu i ileumu a gametogoniju u slijepim crijevima
  • E.praecox kolonizira dvanaesnik i jejunum
  • E.mitis kolonizira prvenstveno ileum
  • E.maxima invadira srednje crijevo (jejunum i početak ileuma, jednu od strana Meckelova divertikula)
  • E.brunetti se spušta duž crijeva tijekom invazije i smještena je prvenstveno u rektumu i kloaki. Kada je invazija jaka, može se uspeti do distalnih djelova ileuma i proksimalnog dijela cekuma.

 

Ovih 7 vrsta Eimeria specifično je za kokoši i ne mogu invadirati druge vrste peradi, ptica ili sisavaca.

Razvojni ciklus

Razvojni ciklus Eimeria sastoji se od dva stadija.

1.    Egzogeni stadij
2.    Endogeni stadij

Invadirane ptice izlučuju oociste izmetom u vanjski okoliš. Oociste izlučene na ovaj način moraju sporulirati da bi postale invazivne.

1. Egzogeni stadij

Sporulacija ili sporogonija, je važan stadij u razvoju parazita. Odvija se van nosioca u vanjskom okolišu. Potrebno je 48 sati na temperaturi 25-28ºC ili duže ako je temperatura niža, da se 4 sporociste unutar oociste preobraze u 8 sporozoita (invazivni stadij).

Stelja u nastambama za perad pruža uvjete kao što su temperatura, vlaga i prozračnost, koji omogućavaju ovu sporulaciju. Ako uvjeti nisu povoljni, sporulirana oocista može preživjeti u okolišu nekoliko mjeseci.

2. Endogeni stadij

Endogeni stadij odvija se u probavnom traktu i sastoji se od 3 osnovne faze.

2.1.Ingestija sporuliranih oocista
Pilići se invadiraju gutanjem sporuliranih oocista iz okoliša (stelja, hrana ili voda zagađena izmetom pilića koji izlučuju oociste). Ove oociste su mehanički samljevene u mišićnom želucu; njihove ovojnice su uništene i oslobađaju se sporociste. U dvanaesniku, vanjska ovojnica sporocista se otopi djelovanjem tripsina i žučnih soli, i sporozoiti (invazivni stadij) aktivno izlaze iz sporocista.

2.2.Merogonija ili nespolno umnažanje.
Ovisno o tropizmu Eimeria spp., pokretni sporozoiti prodiru u epitelne stanice stijenke crijeva. Jednom kada sporozoit uđe u stanicu, prelazi u trofozoit, čija se jezgra djeli i za posljedicu ima formiranje shizonata ili meronata. Meronti mogu sadržavati nekoliko stotina merozoita. Kada sazriju, meronti uzrokuju pucanje stanica i oslobađanje merozoita u lumen crijeva. Ti merozoiti zatim prodiru u susjedne epitelne stanice i ponavljaju ovaj proces nespolnog umnažanja. Time se ovisno o vrsti, mogu razviti dvije do četiri generacije merozoita.

Slika 2: Opsežne lezije u crijevima uzrokovane s E.tenella

2.3.Gametogonija ili spolno razmnožavanje

Na kraju nespolnog razmnožavanja, druga, treća ili četvrta generacija merozoita invadira stanice i razvija se u mikrogamonte (muške gamonte) i makrogamonte (ženske gamonte). Makrogamonti završavaju proces dozrijevanja bez diobe stanica i time stvaraju samo jednu žensku gametu ili makrogametu.

Mikrogamont stvara velik broj pokretnih mikrogameta s dva biča, koji na kraju oplode makrogamete. Nakon spajanja mikrogamete i makrogamete i oplodnje, formira se zigota. Zigote su obavijene debelom ovojnicom i prelaze u oocistu. Te oociste se izbacuju izmetom i šire se u ogromnoj količini u okolišu. Nekoliko dana nakon gutanja jedne oociste, na tisuće oocista je izlučeno u okoliš. To razdoblje, koje je proteklo kod domaćina od gutanja oociste do izlučivanja prvih oocista izmetom, naziva se prepatentni period. Specifično je za pojedine vrste Eimeria i iznosi 4-7 dana.

Slika 3: Promjene na crijevima kod invazije s E.tenella

Umnažanje kokcidija ne uzrokuje nužno pojavu bolesti. Odnos imeđu kokcidija i nosioca prilično je složen. Patogeneza kokcidioze ovisi o vrsti i patogenosti prisutnih kokcidija, količini unešenih oocista, osjetljivosti nosioca, i uvjetima držanja. Patogenost također ovisi o mjestu umnažanja (tanko ili debelo crijevo, slijepo crijevo), o veličini različitih razvojnih stadija i njihovom smještaju (površinski na crijevnim resicama, ili dublje u kriptama lamine proprie).

Općenito, vrste ograničene na epitelne stanice na površini resica (E.acervulina, shizonti E.maxima) uzrokuju mala oštećenja, osim kod jakih i kroničnih invazija. Za razliku od njih, meronti E.tenella (slike 2 i 3), E.necatrix (slike 4 i 5) i E.brunetti (slika 6) razvijaju se dublje u lamini proprii stjenke crijeva.

Kokcidije rastu i razmnožavaju se do te mjere da uzrokuju pucanje krvnih žila, što dovodi do krvarenja u lumen crijeva i smrti pilića s jakom invazijom. Posljednje tri vrste su jako patogene.

Gamonti E.maxima, koji su izrazito veliki u hipertrofiranim stanicama, često zauzimaju subepitelijalni položaj i odgovorni su za malapsorpciju hranjivih tvari.

Slika 4: Promjene na crijevu kod invazije s E.necatrix

E.acervulina i E.mitis nešto su manje patogene, ali često uzrokuju subkliničku kokcidiozu praćenu smanjenom resorpcijom hranjivih tvari, dok E.praecox ne uzrokuje oštećenja.

Patogeno djelovanje i broj izlučenih oocista ne povećava se proporcionalno s dozom progutanih oocista.

Doza od 5x10 000 000 oocista E.acervulina redovito uzrokuje oštećenja crijeva praćena anoreksijom i gubitkom na težini; međutim čak i tijekom jako teške invazije, uginuća se rijetko opažaju. S druge strane  doza od 5x100 000 oocista E.tenella ili E.necatrix dovoljna je da ubije osjetljive piliće.

U prirodnim uvjetima, pilići su invadirani s nekoliko vrsta Eimeria i moguća je kompeticija između vrsta za kolonizaciju istog djela crijeva.

 

Slika 5: Krvarenje uslijed oštećenja crijeva uzrokovanog s E.necatrix

Kokcidioza je bolest mladih pilića. Na farmi brojlera, maksimalno izlučivanje oocista je često zapaženo između 28. i 35. dana. Broj oocista u jatu je tada maksimalan, nakon toga opada. Ptice stare 1-10 dana manje su primljive, kao i neke pasmine ili sojevi pilića koji su manje primljivi na kokcidiozu. Međutim, pokušaji selekcije s obzirom na stupanj otpornosti na kokcidije nisu bili uspješni jer mogu biti u suprotnosti s kriterijima za selekciju s obzirom na tehnologiju uzgoja. Nakon početne invazije, nastaje specifična imunost na vrste Eimeria koja smanjuje ili u potpunosti zaustavlja razvoj parazita kod sekundarne invazije ( manje oštećenja, manje oocista, bolji rezultati tova). Prehrana ima primarnu ulogu u održavanju zdravstvenog stanja pilića. Imunološki odgovor se ne poboljšava samo vakcinacijom i /ili kemoprofilaksom protiv zaraznih bolesti i / ili održavanjem higijene, već također i unosom potrebnih hranjivih tvari. Više od pola stoljeća kokcidioza se kontrolira profilaksom, lijekovima u hrani (neprekidna upotreba antikokcidijskih tvari u hrani) ili ljekovitim pripravcima u vodi za piće. Danas je moguć izbor između djelotvorne primjene kokcidiostatika i vakcinacije za bolju kontrolu bolesti. Paralelne bolesti (pogotovo imunosupresivne infekcije) mogu potaknuti kokcidiozu smanjivanjem otpornosti nosioca i smanjenim uzimanjem hrane, a samim time i smanjenim unosom kokcidiostatika. Puno stresa, koji je često posljedica grešaka u tehnologiji (temperatura, relativna vlažnost, osvjetljenje, prozračivanje, dijeta, opskrba vodom, premala količina kokcidiostatika umješana u hranu), uzrokuje reakciju kod pilića koja povećava njihovu osjetljivost na kokcidiozu. Osvjetljenje kod brojlera ima značajnu ulogu. Isprekidan program osvjetljenja povećava rizik od pojave kokcidioze u odnosu na neprestano osvjetljenje. Velika gustoća, ograničeno područje kretanja, i genetska selekcija pridonose razvoju kliničke ili subkliničke kokcidioze.

Slika 6: Lezije kod invazije s E.brunetti

Potrebno je istaknuti da je kontaminacija okoliša neizbježna i uvijek neminovna čak i na farmama s dobrim preventivnim i higijenskim mjerama. Kokcidija se javlja s prvim jatom pilića na novo izgrađenoj farmi. Ova početna kontaminacija farme još nije razjašnjena. Može, međutim, imati ozbiljne posljedice jer bolest pogađa starije piliće, koji nemaju dovoljno vremena da se oporave prije klanja. S obzirom na međudjelovanje brojnih čimbenika u odnosu između parazita i nosioca, važno je razlikovati primarnu od sekundarne kokcidioze. * Primarna kokcidioza za posljedicu može imati subkliničku ili kliničku bolest kod koje samo kokcidije uzrokuju problem. Nisu uključene bakterije i virusi. Osnovni uzrok ovog oblika kokcidioze na farmama je iscrpljenost djelotvornosti antikokcidijskih tvari koje se koriste za prevenciju bolesti u hrani. S postupnim popunjavanjem jata, broj manje osjetljivih ili otpornih kokcidija može se povećati do prelaska praga za pojavu kokcidioze. Tada je nužna promjena antikokcidijskih tvari u hrani. Brzina pojave i razvoja otpornosti ovisi o upotrijebljenom preparatu. Da bi se spriječila pojava primarne kokcidioze, nužno je otkriti rezistenciju prije pojave bolesti. Metoda antikokcidiograma ili antikokcidijskog testa osjetljivosti (AST), omogućava otkrivanje i ocjenu potencijalnog stupnja otpornosti kokcidija na nekoliko antikokcidijskih lijekova. * Sekundarna kokcidioza posljedica je slabog zdravstvenog stanja pilića, ili lošeg gospodarenja. Javlja se iznenada, tijekom rasta jata. Može se liječiti, ali je najvažnije pronaći primarni uzrok. Svaki čimbenik koji uzrokuje smanjenje prirodne otpornosti nosioca ili koji uzrokuje smanjeno uzimanje hrane i vode i samim time smanjen unos antikokcidijskih tvari pospješuje pojavu sekundarne kokcidioze.

Slika 7: Proljev kod invazije s E.necatrix

Klinička slika

Bolesne ptice skupljaju se u hrpu, poput lopte, s poluzatvorenim ili zatvorenim očima, i prljavim nakostriješenim perjem, te spuštenim krilima. Ovo stanje praćeno je gubitkom apetita, gubitkom na težini i proljevom, koji može ali ne mora biti krvav, ovisno o vrsti Eimeria koje su odgovorne (slike 7 i 8). Ovi simptomi nisu specifični za kokcidiozu, ali na farmi ih se može odmah povezati s bolesti ukoliko se pojave kod pilića u dobi 3-4 tjedna.

Slika 8: Proljev kod ivazije s E. tenella

Mogu se uočiti dva oblika kokcidioze:

  1. Cekalna kokcidioza uzrokovana s E. tenella. Pošto cekum ne igra značajnu ulogu u probavi, ovaj oblik kokcidioze je važan samo kao klinička bolest. Karakterizira ju gubitak apetita i krvav proljev, a posljedice mogu biti strašne zbog visokog stupnja mortaliteta.
  1. Crijevna kokcidioza uzrokovana s bilo kojom od drugih 6 vrsta kokcidija. Intestinalna kokcidioza je općenito blaža, iako se uginuća i krv u izmetu mogu uočiti kod invazije s E.maxima, a pogotovo  E.necatrix i E.brunetti.

Slika 9: E.acervulina uzrokuje slabija oštećenja uglavnom na površini sluznice crijeva

Klinički, crijevna kokcidioza je karakterizirana gubitkom apetita (čak anoreksijom), lošim uzgojnim rezultatima (zaostao ili neujednačen rast s gubitkom na težini), ili proljevom koji varira s težinom invazije. Razvoj parazita može poremetiti probavnu funkciju što za posljedicu ima usporenu crijevnu peristaltiku, edem crijeva i smanjenu apsorpciju i probavu hranjivih tvari. Apsorpcija hranjivih tvari je oslabljena cijelom dužinom crijeva ali prvenstveno u dvanaesniku i jejunumu. Crijevna kokcidioza može poremetiti i cjelokupni metabolizam (na primjer sintezu proteina) i utjecati na rezultate (povećana konverzija hrane, slaba pigmentacija kože kod pilića hranjenih kukuruzom, nejednakost, pojava patogenih bakterija koje onečišćuju probavnu floru).

Slika 10: Lezije kod invazije s E. maxima

Ni subkliničke invazije nisu bez posljedica na fiziologiju nosioca. Iako često nisu pravilno dijagnosticirane, mogu uzrokovati slabe uzgojne rezultate i/ili ekonomske gubitke kako je prethodno napomenuto (depigmentacija, nejednolikost). E.acervulina (slika 9) i E.maxima (slika 10) glavni su uzročnici subkliničkih invazija i iako se invazije mogu javiti u toku cijelog uzgojnog razdoblja, invazije s  E.acervulina najčešće su opažene u 3. i 4. tjednu života, dok se invazija s E.maxima javlja često tijekom 5. tjedna života.

Dijagnoza

Detaljno promatranje jata treba kombinirati s laboratorijskim testovima da bi se postavila dijagnoza kokcidioze na terenu. Postavljanje dijagnoze uključuje provjeru zootehničkih parametara (razvoj i konverziju hrane), identifikaciju kliničkih simptoma i kada je potrebno laboratorijsko testiranje kao što je brojanje oocista u izmetu ili ocjena lezija.

Redovit monitoring izlučivanja oocista izmetom je lagan postupak, za koji je potrebno u dijagnostički laboratorij poslati 40 sviježih izmeta, uzetih nasumično sa stelje i konzerviranih u 2% otopini kalijevog dikromata. Koriste se dvije metode: jedna kvalitativna da se dokaže prisutnost oocista, i ako je pozitivna, druga kvantitativna metoda da se odredi broj oocista u gramu izmeta pomoću McMasterove komorice.

Brojanje oocista je korisna metoda za monitoring razvoja kontaminacije peradarnika. Nažalost, otežano razlikovanje vrsta kokcidija koje su prisutne onemogućava postavljanje kritičnog praga broja oocista u izmetu koji bi predviđao bolest ili ekonomske gubitke. Neke kokcidije nisu patogene (E.praecox i E.mitis), druge su jako proliferativne u crijevima (proizvode mnogo oocista) ali su slabo patogene (E.acervulina). Neke su proliferativne i izrazito patogene (E.tenella), dok su neke slabo proliferativne a izrazito patogene (E.necatrix). Broj oocista sam po sebi nije dovoljan da bi se dobila potpuna slika patogeneze kokcidija.

S obzirom da su lezije jako specifične za svaku pojedinu vrstu Eimeria, opća razudba je značajna za dijagnostiku. Ocjena lezija se radi da bi se identificirala određena vrsta Eimeria i da bi se odredila jačina invazije kokcidijama. Formirana je ljestvica, koja ocjenjuje različite oblike lezija crijeva a primjenjuje se rutinski za dijagnostiku kokcidioze i za procjenu djelotvornosti kokcidiostatika koji se koriste za suzbijanje kokcidioze na terenu na brojlerskim farmama. Mikroskopska pretraga strugotina sluznice (prisutnost ili odsutnost oocista) uzetih s različitih mjesta u crijevu, potvrditi će ili pobiti dijagnozu kokcidioze.

Prevencija i liječenje

Kao kod većine parazitarnih bolesti najdjelotvornija metoda temelji se na kombiniranom pristupu, za razliku od oslanjanja isključivo na kemoterapiju ili vakcinaciju. Dobro gospodarenje i pravilne higijenske mjere (čišćenje, dezinfekcija) pomažu održavanju rizika od pojave bolesti na minimumu, iako je poznato da su kokcidije otporne na većinu dezinficijenasa.

Moderna peradarska proizvodnja nije zamisliva bez medicinske profilakse protiv kokcidioze. Međutim, cilj antikokcidijskog programa može varirati ovisno o vrsti ptica koje se tretiraju. Na primjer u proizvodnji brojlera, profilaksa ne bi trebala samo spriječiti bolest i uginuća, već također djelovati i na subkliničke invazije, jer čak i najmanja oštećenja crijeva mogu utjecati na rast i konverziju hrane kod ptica, ugrožavajući profitabilnost uzgoja. U jatima za uzgoj za razliku od brojlera, blage invazije su poželjne zbog poticanja otpornosti. Ako takva imunost nije postignuta postoji opasnost znatne štete uzrokovane kokcidiozom u narednim invazijama.

Trenutne antikokcidijske tvari koje dolaze u hrani pripadaju razredu ionofornih antibiotika. Njihov način djelovanja se dosta razlikuje. Najvažniji kriteriji za razlikovanje su spektar djelovanja (Eimeria spp), način djelovanja, status rezistencije, granica sigurnosti i nuspojave. Prema ovim karakteristikama, antikokcidijske tvari su manje ili više prikladne za različite segmente proizvodnje.

Žive vakcine koje sadrže kombinacije različitih sojeva Eimeria također su dostupne i sve se češće upotrebljavaju, pogotovo kod uzgajivača.

Ne postoji unakrsna zaštita kod različitih vrsta Eimeria i različite vrste razlikuju se prema imunogenosti. E.maxima je najimunogenija jer već nekoliko progutanih oocista izaziva nastanak otpornosti protiv reinvazije. E.tenella i E.necatrix su manje imunogene vrste Eimeria. U praksi je potrebno nekoliko ciklusa kokcidioze prije stjecanja potpune otpornosti i nekoliko čimbenika, kao što su vrsta antikokcidijske tvari u hrani, gustoća populacije, osobine stelje (temperatura,vlaga)... itd., utječe na nastup i snagu imunološkog odgovora.

Poznato je da su otpornost i oštećenja uzrokovana kokcidiozom proporcionalno povezane: veći broj uzročnika=teža invazija=teža oštećenja i bolest=jača otpornost.

Međudjelovanje između sporozoita i merozoita u stanici crijeva domaćina predstavlja kritični imunogeni proces tijekom razvoja kokcidioze (prihvaćanje, invazija i razvoj). Sposobnost pilića da razviju razinu otpornosti koja ih štiti od reinvazije kokcidijama upravljana je prvenstveno staničnom imunosti; s obzirom na antitjela, samo neki lokalni IgA u crijevu mogu imati značaj. Važno funkcionalno tkivo vezano za otpornost na kokcidiozu smješteno je u crijevu i naziva se GALT (gut associated lymphoid tissue- limfatično tkivo probavnog sustava).

Za spriječavanje i liječenje kliničke kokcidioze te umanjivanje izlučivanja oocista u uzgojima gdje je na temelju anamneze i koprološke pretrage potvrđena kokcidioza preporučuje se primjena antikokcidijskih preparata koji djeluju protiv brojnih vrsta kokcidija iz roda Eimeria na način da koče rast i umnažanje intracelularnih razvojnih stadija kokcidija u tijeku nespolne (merogonija) i spolne diobe, a istovremeno ne djeluju na izvanstanične stadije kokcidija (merozoit), pa time omogućavaju razvoj prirodnog imuniteta ( Baycox Oral 2,5% ).


Popis veterinara
Veličina fonta
- 1 2 3 + Veličina fonta

klik za prilagodbu

Pretraga
Advantix
Foresto

http://www.bayer-veterina.hr/scripts/pages/hr/farmske_zivotinje/perad/bolesti/kokcidioza_peradi/index.php Copyright © Bayer d.o.o. Hrvatska