Bayer Veterina AnimalHealth / Farmske životinje / Ovce i koze / Bolesti / Kokcidioza ovaca

Kokcidioza ovaca

Slika 1: E.crandallis

Kokcidioza je bolest probavnog trakta ovaca uzrokovana protozoarnim parazitima Eimeria spp. Morfološke karakteristike Eimeria spp. kod ovaca prikazane su u tablici 1. Od petnaest vrsta Eimeria opisanih kod ovaca , 10 vrsta pronađeno je u srednjoj Europi. U srednjoj i istočnoj Europi prevladavaju, Eimeria ovinoidalis, Eimeria bakuensis, Eimeria crandallis/Eimeria weybridgensis, Eimeria parva i Eimeria faurei. Dvije od 15 vrsta koje invadiraju ovce, Eimeria crandallis (slika 1) i Eimeria ovinoidalis, povezane su s bolesti janjadi, i smatraju se najpatogenijim vrstama Eimeria kod ovaca.

Tablica 1. Morfološke karakteristike Eimeria spp. kod ovaca

Eimeria spp.

Veličina (μm)

Oblik

Boja oociste

Palarne kape

Patogenost

Vrijeme sporulacije (u danima) na 20ºC

E.ahsata

29-44 x 17-28

jajolik

žućkasta

+

++

2-3

E.bakuensis

23-36 x 15-24

izdužen do eliptičan, često paralelne ili ravne stjenke oociste

žućkasta

+

+

2-4

E.crandallis

17-28 x 17-22

široko eliptičan do sferičan

bezbojna

+/-

+/++

1-3

E.granulose

22-37 x 17-26

u obliku urne, jajolik

žućkasta

+

-

3-4

E.intricata

40-56 x 30-41

eliptičan

smeđa

+

-

3-7

E.marsica

15-22 x 11-14

eliptičan

bezbojna

+

-

3

E.punctata

18-28 x 16-21

jajolik

-

+

-

2

E.weybridgensis

17-31 x 14-19

širok eliptičan do sferičan

bezbojna

+

-

1-3

E.faurei

25-37 x 19-27

ovalan do kruškolik

blijedo žućkasto smeđa do zelenkasta

-

-/+

1-3

E.ovinoidalis

17-28 x 12-23

jajolik do eliptičan

bezbojna do blijedo žućkasta

-

+++

1-3

E.pallida

123-20 x 8-15

elipsoidan s nježnom ovojnicom

bezbojna žućkasta

-

-

1-3

E.parva

10-22 x 10-19

sferičan do subsferičan

bezbojna

-

+/++

3-5

Slika 2: Razvojni ciklus

Razvojni ciklus

Sve Eimeria spp. su monoksene. Životinje se invadiraju vodom ili hranom kontaminiranom sporuliranim oocistama. Razvojni ciklus kokcidija ima dvije faze: egzogenu fazu i endogenu fazu (slika 2). Egzogena faza odvija se van tijela u okolišu i naziva se “sporulacija oocista” . Tijekom endogene faze, koja se odvija u tijelu, parazit prolazi brojne faze umnažanja u stanicama crijeva.

Egzogena faza

Nesporulirane oociste izlaze s izmetom ovaca u okoliš. Pod optimalnim okolišnim čimbenicima kao što su vlaga, temperature (24-32ºC) i kisik, nesporulirane oociste većine vrsta sporuliraju za otprilike 2-5 dana. Oociste obično uništava temperatura viša od 40ºC i niža od -30 ºC, ali u rasponu ove dvije ekstremne temperature, sporulirane i nesporulirane oociste ostaju vitalne duže od godinu dana. Nesporulirane oociste su osjetljivije na ekstremne promjene u klimatskim uvjetima od sporuliranih. Oociste mogu preživjeti smrzavanje na -5 do-8 ºC kroz nekoliko mjeseci i dokazano je da mogu preživjeti zimu na pašnjacima te ostati infektivne za životinje na paši sljedeće pašne sezone .

Endogena faza

Endogena faza razvojnog ciklusa počinje nakon gutanja sporuliranih oocista.
Ovce unesu sporulirane oociste kontaminiranom hranom ili vodom. U probavnom traktu probavni enzimi djeluju na oociste, oslabe stjenku oociste pa aktivni sporozoiti mogu izaći u lumen crijeva. Ti sporozoiti prodiru u stanice sluznice crijeva domaćina. U toj fazi sporozoiti se zovu trofozoiti. Oni prolaze diobe jezgre ili shizogoniju i nastaju shizonti. To je prva generacija shizogonije.

Kada shizonti sazriju, prva generacija merozoita se oslobađa i oni prodiru u druge prikladne stanice crijeva i nastavlja se ciklus nespolnog razmnožavanja. U novim stanicama domaćina merozoiti prelaze u trofozoite i prolaze nuklearnu fisiju ili nespolnu diobu kao i prije, razvijajući se u drugu generaciju shizonata te u sekundarnu generaciju merozoita. Druga generacija merozoita može se dalje razviti u sljedeće generacije merozoita.

Ovo nespolno umnažanje ne odvija se u nedogled. Broj generacija merozoita (nespolnih generacija) varira između 2 i više kod različitih vrsta Eimeria. Nakon određenog broja shizogonija (generacija merozoita) posljednja generacija merozoita započinje fazu spolnog umnažanja (gametogonija). Posljednja generacija merozoita mijenja se u trofozoite koji se, umjesto da ponavljaju shizogoniju, djele u makrogametocite (makrogamonte) i mikrogametocite (mikrogamonte). Oni rastu do pune veličine i svaki  makrogametocit daje jednu makrogametu. Svaki mikrogametocit daje veći broj biflagelarnih mikrogameta.

Oplodnja makrogamete mikrogametom rezultira formiranjem zigote. Zigota oko sebe stvara stjenku da bi se formirala oocista. Oocista napušta stanicu domaćina  i izlazi u lumen crijeva te se izlučuje izmetom.

Prepatentni period  (vrijeme potrebno od unosa sporulirane oociste do ekskrecije oociste) je 15-20 dana kod Eimeria crandallis i 12-14 dana kod Eimeria ovinoidalis.

Kokcidioza ovaca prisutna je u cijelome svijetu  u gotovo svim zemljama koje imaju razvijeno ovčarstvo i pretpostavlja se da većina, ako ne i svi domaći preživači budu invadirani kokcidijama tijekom svog života . Međutim, neke su vrste Eimeria važnije u odnosu na druge s obzirom na stupanj patogenosti. Među brojnim vrstama ovčjih Eimeria, E. crandallis i E.ovinoidalis važne su u kliničkom pogledu.  U srednjoj Europi, pronađeno je deset vrsta Eimeria. Kokcidioza je učestalo dijagnosticirana ali često  pogrešno shvaćena i zanemarena parazitarna invazija ovaca.

S obzirom da  su sporulirane oociste  invazivni stadij uzročnika, sporulacija oocista  izbačenih u okoliš izmetom je ključna za invaziju.  Sporulacija Eimeria spp.  općenito je dosta brza na temperaturama 28-31 ºC. Niske temperature  od 0-5 ºC usporavaju sporulaciju ali ona se nastavlja kada se temperatura povisi.

Slika 3: Pašna kokcidioza

Kokcidioza prvenstveno pogađa mlade životinje. Najčešće je opažena kod neodbijene janjadi starosti 4-7 tjedana u nastambama ili na pretrpanim pašnjacima tijekom hladnog i vlažnog vremena. Klinička kokcidioza opaža se najčešće kod 2-8 tjedana stare janjadi držane s majkama; u uzgajalištima janjadi ; kod janjadi 2-3 tjedna nakon odbića koja ulaze u tovilišta ili su podvrgnuta promjeni hrane; ili nakon jačeg razdoblja stresa kao što su transport i loše vrijeme ili popratne bolesti. Bolest se također može javiti kod ovaca i janjadi koje se drže duže vrijeme na kontaminiranim vlažnim područjima ili jako prenapučenim naplavnim pašnjacima (slika 3).

Primljivost janjadi na kokcidiozu povećava se s dobi, do otprilike 4 tjedna. Mlada janjad je najprimljivija na kokcidiozu. Ukoliko se janjad invadira brzo nakon rođenja, prvi susret s kokcidijama obično ne uzrokuje bolest. Međutim kokcidije se mogu naseliti i umnažati, što znači da ukoliko janje unese nekoliko tisuća oocista tijekom prvog tjedna života izlučiti će nekoliko tisuća milijuna u okoliš dva do tri tjedna kasnije.

Slika 4: Proljev kod kokcidioze

Klinička slika

E.crandallis i E.ovinoidalis su najpatogenije vrste Eimeria kod ovaca. E.bakuensis i E.parva se također smatraju patogenima u određenom stupnju kod ovaca. Međutim u većini slučajeva kokcidioza se javlja kao posljedica mješane invazije, i vrlo rijetko ju uzrokuje samo jedna vrsta kokcidija. U tablici 3 prikazana su mjesta invazije i prepatentni periodi. Kokcidioza je obično bolest stada. Prvi znak da stado boluje od kokcidioze je da janjad ne napreduje prema očekivanjima. Neka janjad može imati neuredno runo i prljave mrlje na stražnjem kraju zbog proljeva. Janjad postupno gubi apetit i postaje slaba. Ozbiljnost oštećenja sluznice crijeva usko je povezana s brojem patogenih oocista unešenih iz okoliša. Kako bolest napreduje , neka janjad ima profuzan vodenast proljev, koji često sadrži primjese krvi. Ukoliko se ne liječi životinje i dalje imaju proljev (slika 4) i u konačnici ugibaju zbog dehidracije. Bolesne životinje su depresivne i anoreksične .

Tipični simptomi kliničke kokcidioze janjadi su:

  • Proljev (sa ili bez sluzi i krvi)
  • Groznica
  • Inapetencija
  • Abdominalna bol
  • Gubitak na težini i slaba iskoristivost hrane
  • Anemija
  • Loše runo
  • Uginuće

E.ovinoidalis je najpatogenija vrsta koja se javlja kod ovaca. Bolesne životinje imaju proljev, koji je obično krvav, abdominalnu bol i anoreksiju.

Razudbom se uočava upala cekuma koji je prazan i kontrahiran. Stjenka cekuma je hiperemična, odebljala i edematozna. U nekim slučajevima  sluznica može biti hemoragična. Ileum i kolon također mogu biti zahvaćeni.

Tablica 3. Lokalizacija i prepatentno razdoblje pojedinih Eimeria  spp. kod ovaca

 

Eimeria spp.

Lokalizacija

Prepatentni period (dana)

E.ovinoidalis

Ileum i cekum, kolon

12-15

E.crandallis

Ileum i cekum, kolon

15-20

E.bakuensis

Tanko crijevo

18-29

E.ahsata

Tanko crijevo

18-30

E.faurei

Tanko i debelo crijevo

13-15

E.intrica

Tanko crijevo

23-27

E.parva

Tanko crijevo

12-14

E.weybridgensis

Tanko crijevo

23-33

Uočeni  su i multipli polipi u tankome crijevu malih preživača uzrokovani kokcidiozom. Kod janjadi polipi su locirani  u jejunumu i ileumu i 2/3 crijeva je zahvaćeno polipima s prosječno 3-12 polipa na 10 cm crijeva. Nalaz je najčešće vezan za kroničnu kokcidiozu janjadi. Kod invazija s  E.crandallis i kod kokcidijalnih polipa, paraziti se mogu kontinuirano djeliti sinkronizirano s epitelnim stanicama domaćina, tako prolongirajući endogeno umnažanje na neodređeni broj generacija. Taj process može objasniti razvoj intestinalnih polipa opažen kod janjadi oboljele od kokcidioze.

Prevencija i liječenje

Kokcidioza u stadima ovaca obično je povezana  s prenapučenosti i kontaminacijom vode za piće i hrane izmetom. Poboljšavanje higijenskih mjera  i sanitacija općenito smanjuju postotak invazija i učestalost pojave kliničke kokcidioze. Često čišćenje nastambi i upotreba hranilica i spremnika s vodom dizajniranih da spriječe kontaminaciju hrane i vode  izmetom mogu također smanjiti invazije. Hranidba silažom od sjena ili kukuruzovine značajno povećava rizik pojave kokcidioze.

Oboljele ovce potrebno je izdvojiti i potrebno je spriječiti da njihov izmet kontaminira hranu i vodu zdravih ovaca. Da bi se spriječila pašna kokcidioza, životinje ne bi trebalo izgoniti na jako kontaminirane pašnjake, pogotovo za prve pašne sezone. Mlade životinje  trebalo bi držati dalje od jako kontaminiranih pašnjaka kada su najprimljivije.
Iskorjenjivanje kokcidioze   teško je izvedivo zbog velike učestalosti, velikog reproduktivnog potencijala parazita  i sposobnosti oocista da prežive  dugo vremena u okolišu. Prihvaćanje ovih činjenica važno je da bi se uspostavio uspješan program kontrole bolesti.

Sveobuhvatni princip kontrole kokcidioze je spriječiti kliničke simptome bolesti uz pomoć pravilne sanitacije  i korištenjem antikokcidijskih preparata prije izbijanja kokcidioze.  Pravilna primjena antikokcidijskih lijekova može značajno smanjiti ili spriječiti kliničku kokcidiozu kod ovaca.
Sva janjad u stadu trebala bi biti redovito tretirana, uključujući i onu koja ne pokazuje simptome jer postoji vjerojatnost da je  invadirana .

Važno je zapamtiti da kada janjad dobije proljev antikokcidijska terapija će imati ograničeno djelovanje na sprječavanje posljedica bolesti.  Pogoršanje koje je nastupilo praktično je nemoguće nadoknaditi kasnije. Uspostava programa koji kombinira  strategije upravljanja, higijenske mjere na farmi i stratešku primjenu kemoterapeutika vrlo je važna za smanjenje opterećenja invazijom parazita i smanjenje posljedica bolesti kod životinja.

 Preporučuje se primjena preparata koji sprječavaju pojavu kokcidioze, smanjuju opadanje u prirastu i izlučivanje oocista a ne ubijaju  vanstanične stadije i time omogućavaju stvaranje imunosti ( Baycox 5% ).


Popis veterinara
Veličina fonta
- 1 2 3 + Veličina fonta

klik za prilagodbu

Pretraga
Advantix
Foresto

http://www.bayer-veterina.hr/scripts/pages/hr/farmske_zivotinje/ovce_i_koze/bolesti/kokcidioza_ovaca/index.php Copyright © Bayer d.o.o. Hrvatska